Bogato kulturno naslijeđe otoka prisutno je na svakom koraku. Crkvice, samostani, renesansne zgrade, bazilike i antički ostatci nalaze se posvuda na otoku.

Palača Fritzi u Malom Lošinju čuva izuzetno bogatu umjetničku zbirku hrvatskih umjetnika, dar prof. Andra Vida i Katarine Mihičić i Zbirku starih majstora Piperata koju je sakupio Giuseppe Piperata (Mali Lošinj, 1883.- Sondrio, Valtellina, 1976.), predani liječnik i strastveni ljubitelj umjetnosti. Likovne izložbe, gostujuće izložbe, muzejske izložbe te razna događanja mogu se posjetiti u Galeriji palače Fritzi.

Muzejsko galerijski prostor Kula u Velom Lošinju svjedoči o pomorskoj tradiciji otoka. Stalni postav ima zadaću predočiti slojevitu povijest Lošinja, s posebnim težištem na slavnoj pomorskoj prošlosti. Osim stalnog postava osiguran je i prostor za održavanje povremenih likovnih i muzejskih izložbi.
O bogatom kulturnom životu svjedoči i otkriće dragocjene skulpture, nađene u lošinjskom podmorju, koja predstavlja grčkog atleta APOKSIOMENA.

Muzej Apoksiomena jedinstvena je kulturna pojava naših prostora. Posvećen jednom eksponatu, priča priču o Apoksiomenu, sportašu prekrasnih proporcija. Skulptura uzbudljivih detalja, ambasador je povijesti koji svjedoči o događajima iz vremena republikanskog i carskog Rima. Osim toga, predstavlja kontinuitet pomorskih i društvenih veza i odnosa od prapovijesnih dana.

Grad Osor zapravo je muzej na otvorenome u kojemu su umjetnici svih epoha ostavili svoj trag, od suvremenog Meštrovića do ostataka antičkih zidina, utvrda, prve ranokršćanske bazilike; grad-muzej čiji vrtovi i parkovi u zelenilu kriju tragove prastarih antičkih vila, renesansnih portala i samostana. Gradić koji je u isto vrijeme i povijest i muzej, ljeti postaje jedinstveni scenski prostor bogat kulturnim događanjima među kojima se ističu Osorske glazbene večeri.

U palači Fritzi izložbe su se održavale još u vrijeme dok je bila sjedištem Narodnog sveučilišta, tj. Pučkog otvorenog učilišta Mali Lošinj. Do 1998. izlagalo se uglavnom u Velikoj dvorani (Josip Botteri Dini, Josip Baće i dr.), a poslije na galeriji Velike dvorane (Jože Ciuha, IIIvo Šebalj, Marija Ujević Galetović i dr.) i po zidovima hodnika i stubišta. Rekonstrukcijom trećeg kata i potkrovlja palače tijekom 2005. i 2006. godine otvorila se mogućnost da Mali Lošinj konačno dobije pravu gradsku galeriju. Tako je u kolovozu 2006. u prizemlju zgrade, izložbom slika i grafika Dubravke Babić, svečano otvorena Galerija Fritzi. Od tada se u njoj održao niz izložbi, od onih likovnih (Povratak I i Povratak II, Anton Horvatović, Massimo Tosello, Zdravko Kopas, Luka Duplančić, Mauro Stipanov i dr.), preko muzejskih izložbi (Lošinjska regatna pasara i jedrilica L5, Emanuel Vidović u Ostavštini Andra Vida Mihičića, Hrvatska grafika XX. stoljeća iz Zbirke Solis ), do gostujućih izložbi (Hidroarheološka rekognosciranja i istraživanja vrsarsko-porečkog akvatorija, Grčko-helenistička keramika u Arheološkom muzeju u Splitu) te različitih događanja (predavanja, prezentacije, domjenci i sl.). Izložbeni program Galerije odvija se tijekom čitave godine. Galerija Fritzi je 2008. godine uvrštena na popis renomiranih galerija Republike Hrvatske.

RADNO VRIJEME:

• Od utorka do nedjelje: 10:00 -13:00, 18:00 – 21:00
• Ponedjeljkom zatvoreno

Zgrada nekadašnje Gradske vijećnice i loggie, u kojoj je Zbirka smještena od svog otvaranja za javnost 1889. godine, renesansno je zdanje izgrađeno u prvoj polovici 15. stoljeća, istovremeno s ostalim javnim zgradama na glavnom gradskom trgu – biskupskom palačom i katedralom. Zaštićena je kao spomenik kulture 1964. godine. U prostranoj loggi smješten je lapidarij s antičkim ulomcima, srednjovjekovnom pleternom ornamentikom i renesansnim spolijama, dok su na prvom katu vijećnice izloženi predmeti većinom iz vremena ranog Rimskog carstva.

O postavu Arheološke zbirke Osor
Počeci duge i burne povijesti Arhološke zbirke Osor sežu u 18. stoljeća te se vezuju uz osorskog biskupa Dinaričića koji je, prema zapisima Alberta Fortisa iz 1771. godine, sakupio prvu zbirku lapida u biskupskom dvoru u Osoru. Sakupljačku strast biskupa Dinaričića stotinu godina kasnije nastavlja osorski nadžupnik Ivan Kvirin Bolmarčić. On kao arheolog amater poduzima prva arheološka istraživanja u Osoru u trajanju od 1874. do 1881. godine, istražuje gradske bedeme, ilirsko-rimsku nekropolu na lošinjskoj strani kanala Kavuada te stvara respektabilnu arheološku zbirku koja je 1880. godine brojala nekoliko tisuća predmeta. Godine 1889. arheološka zbirka nadžupnika Bolmarčića postaje vlasništvom osorske općine, seli se u zgradu osorske Gradske vijećnice te biva službeno otvorena javnosti. Arheološka zbirka Osor je najstarija muzejska institucija na otocima Cresu i Lošinju te jedna od najstarijih arheoloških zbirki u Hrvatskoj uopće. Nakon brojnih promjena statusa, zapuštanja i obnavljanja, Arheološka zbirka Osor od 2007. godine djeluje kao samostalni odjel novoosnovanog Lošinjskog muzeja.
Izložena arheološka građa prati svakodnevni život ljudi na području Osora i njegove bliže okolice od samih začetaka u prapovijesti, preko antike do srednjeg vijeka. Prezentirani su različiti tipove ljudske produkcije, od keramike, stakla, do predmeta od metala, kamene reljefne plastike i skulptura te numizmatike.

Osorski “Credo” 
Rimski simbol vjere poznat i kao “Credo” nastao je u prvim kršćanskim zajednicama u Rimu kao sažeti tekst koji su pripravnici za krštenje (katekumeni) učili napamet i prvi put javno kazivali uoči samog krštenja. Sve do kraja 5. st. tekst se nije smio zapisivati jer je smatran strogom vjerskom tajnom. Najstariji sačuvani zapis kršćanske vjeroispovjesti u kamenu, jednistven u svijetu, upravo je Osorski simbol vjere, osorski „Credo“ iz prijelaza 5. u 6. stoljeće. Od nekadašnje kamene ploče, koja je u prvoj osorskoj katedrali sv. Marije služila kao podsjetnik katekumenima, ostala su dva ulomka skromnog izgleda, no velike važnosti za povijest ranog kršćanstva.

Zbirka rimskog republikanskog novca
Osorska zbirka rimskih republikanskog novca doživjela je neobičnu i rijetku sudbinu da bude dva puta pronađena. Prvi put ju je 1899. godine slučajno otkrio jedan stari osorski zemljoradnik. U iskopanoj metalnoj posudi s poklopcem pronašao je oko 500 rimskih srebrnjaka. Veći dio novčića je zadržao za sebe, a par komada podijelio suseljanima. Srećom, za znanost je spašeno 475 primjeraka koje je pregledao Francesco Salata, povjesničar rodom iz Osora, i nalaz objavio iste godine. U osorsku zbirku je ušlo 212 najzanimljivijih i najvrijednijih novčića, a ostale je vlasnik rasprodao. Novac je bio zakopan najvjerovatnije u burno vrijeme rimskih ratnih osvajanja ovih područja u 1. st. pr. Kr. U vrijeme Drugog svjetskog rata Osorani su ponovo sakrili svoje blago na sigurno. Zbirka se desetljećima smatrala izgubljenom, da bi 1971. osorski župnik primio pismo iz Italije u kojem je otkriveno mjesto skrovišta. Time je osorsko blago ponovo postalo dijelom Arheološke zbirke Osor.

Portret Oktavijana
Jedana od tri carske portretne glave koje se čuvaju u Arheološkoj zbirci Osor prikazuje Oktavijana, prvog rimskog cara, i to iz vremena prije no što je 27. g. pr. Kr. proglašen Augustom (Uzvišenim). Radi se o tzv. “akcijskom tipu” portreta, jer je nastao nakon čuvene pomorske bitke kod Akcija 31. g. pr. Kr., kada je Oktavijan pobijedio Marka Antonija i Kleopatru, i jedan je od svega par sačuvanih Oktavijanovih portreta na kojima mu je glava pokrivena velom. Smatra se najranijim prikazom jednog rimskog vladara i jednom od najranijih rimskih skulptura uopće do sada pronađenih na istočnoj obali Jadrana.

• Sezona poslovanja: Travanj – Listopad